U instaliranju Debiana proći ćete nekoliko koraka, po redu:
Prvi korak, dizanje Debianovog instalacijskog sustava, se općenito radi pomoću Rescue diskete ili s CD-ROM-a. Alternativno, Debian možete dignuti preko mreže. Prvo dizanje je ponekad najteže, ovisno o vašem hardveru. Zato je opisano u Dizanje instalacijskog sustava, Glava 6.
Jednom kada se Linux digne, pokrenut će se program dbootstrap i
voditi vas kroz drugi korak, početnu konfiguraciju sustava. Taj korak
podrobno opisuje Korištenje dbootstrapa za početnu konfiguraciju
sustava, Glava 7.
``Debianov osnovni sustav'' je temeljni skup paketa nužnih za Debianov rad
na minimalan, samostalan način. Jednom kada konfigurirate i instalirate
osnovni sustav, vaš stroj će ``stajati na svojim nogama''. Debianov
osnovni sustav se može instalirati sa sljedećih medija: disketa, tvrdog
diska, CD-ROM-a ili NFS poslužitelja. Tu instalaciju će obaviti
dbootstrap; opisana je u ``Instalacija osnovnog sustava'', Poglavlje 7.13.
Završni korak je instaliranje ostatka Debian sustava. To će uključivati
aplikacije i dokumente koje koristite na svom računalu, kao što su X Window
System, editori, ljuske i razvojna okružja. Ostatak Debian sustava se može
instalirati s CD-ROM-a ili bilo kakvog mirrora Debian arhive (s ili bez
Interneta, HTTP-om, FTP-om ili NFS-om). U ovom trenutnku, koristit ćete
standardne Debianove alate za rad s paketima, kao što je dselect
ili apt-get. Taj korak opisuje Instaliranje ostatka sustava, Poglavlje 7.23.
Primjetite da medij korišten za jedan korak i medij korišten za drugi korak ne moraju biti jednaki. To jest, možete se dignuti s Rescue diskete, instalirati osnovni sustav NFS-om, a zatim instalirati ostatak sustava sa CD-ROM-a. Ako sustav skidate s arhive, obično ćete se dignuti i instalirati osnovni sustav s disketa, instalirajući potpuni Debian sustav sa Interneta.
Instalacijski sustav, nužan za prva tri instalacijska koraka, se dijeli na tri dijela: Rescue disketa, Drivers disketa i Osnovni sustav. Ispod ćete naći opis raznih instalacijskih metoda, te opis datoteka koje bi mogle biti potrebne za instalaciju. Datoteke koje ćete koristiti i koraci kojima ćete pripremiti svoj instalacijski medij ovise o metodi koju izaberete za instaliranje Debiana.
Najprije izaberite medij kojim ćete dignuti instalacijski sustav. Zatim izaberite metodu kojom ćete instalirati osnovni sustav.
Za dizanje instalacijskog sustava imate sljedeće izbore: diskete, bootable CD-ROM, mrežno dizanje (TFTP), ili korištenje ne-Linux boot loadera.
Dizanje s disketa je podržano na većini platforma. Ono je opisano u Dizanje s disketa, Poglavlje 5.7.1.
Dizanje s CD-ROM-a je jedan od najlakših načina instaliranja. Ako nemate sreće i kernel na CD-ROM-u ne radi, morat ćete se vratiti na neku drugu tehniku. Instalaciju s CD-ROM-a opisuje Instaliranje s CD-ROM-a, Poglavlje 5.4.
Dizanje preko mreže zahtijeva TFTP poslužitelj, RARP poslužitelj, te mrežnu vezu koju podržavaju instalacijske diskete. Ova instalacijska metoda je opisana u Dizanje TFTP-om, Poglavlje 5.5.
Dizanje iz postojećeg operativnog sustava je često zadovoljavajući izbor; za neke sustave to je jedina podržana metoda instalacije. Ta metoda je opisana u Instaliranje s tvrdog diska, Poglavlje 5.3.
Osnovni sustav se može instalirati na sljedeće načine: s disketa, (Instaliranje Osnovnog sustava s disketa, Poglavlje 5.7.2), s CD-ROM-a (Instaliranje s CD-ROM-a, Poglavlje 5.4), s NFS poslužitelja (Instaliranje NFS-om, Poglavlje 5.6) ili lokalnog tvrdog diska (Instaliranje s tvrdog diska, Poglavlje 5.3). Izaberite metodu koja odgovara mediju kojeg imate i koja vam najviše odgovara.
Ovo poglavlje sadrži podroban popis datoteka koje ćete naći u
direktoriju disks-sparc. Možda vam sve neće biti potrebne;
sve ovisi o izabranom mediju dizanja i instalacije osnovnog sustava.
Većina datoteka su snimke disketa; to jest, jedna datoteka koja se može zapisati na disk kako biste dobili potrebnu disketu. Očito, te snimke zavise o veličini diskete, primjerice 1.4 MB, 1.2 MB ili 720 kB. Dostupne veličine ovise o vašoj platformi (na primjer, diskete od 720 kB su specifične za Atari). Snimke za 1.4 MB pogone u svojim imenima sadrže `14', za 1.2 MB `12', a za 720 KB `72'.
Ako ovaj dokument čitate WWW browserom na umreženom računalu, datoteke
vjerojatno možete skinuti odabiranjem njihovih imena u svom WWW browseru.
Ovisno o vašem browseru, možda ćete morati poduzeti posebne mjere kako bi
skidali izravno u datoteku, u sirovom binarnom modu. Na primjer, u Netscapeu
pri klikanju na URL morate držati tipku Shift kako biste skinuli datoteku.
Datoteke se mogu skinuti preko URL-ova navedenih u ovom dokumentu, ili s
ftp://ftp.debian.org/debian/dists/slink/main/disks-sparc/current/, ili odgovarajućeg direktorija na bilo kojem
Debian FTP mirroru.
resc1440.bin, resc1440-2.2.1.bin, resc1440-2.2.1-sun4u.bin -- snimke Rescue disketa
Ako su vam iz nekog razloga potrebni Linux 2.2.1
kerneli, morate koristiti snimku
resc1440-2.2.1.bin. Korisnici Sun4c će možda željeti
probati Linux 2.2 kernel jer se za verzije 2.0 priča da su vrlo spore u
pristupu disku. Sun4u arhitekture, tj. ``Ultra'' serija, moraju
koristiti snimku resc1440-2.2.1-sun4u.bin. Ako
odlučite koristiti 2.2 kernele, tokom instalacije ili kasnije, svakako
pogledajte Korištenje Linux 2.2 kernela s Debianom 2.1, Poglavlje 8.5 za napomene o kompatibilnosti.
drv1440.bin, drv1440-2.2.1.bin, drv1440-2.2.1-sun4u.bin -- snimke Driver disketeAko ste koristili posebnu snimku Rescue diskete, morate koristiti odgovarajuću snimku Driver diskete.
base2_1.tgz, ili base14-1.bin, base14-2.bin, base14-3.bin, base14-4.bin, base14-5.bin, base14-6.bin, base14-7.bin, base14-8.bin -- snimke osnovnog sustavabase2_1.tgz služi za instalaciju sa medija koji nisu
diskete, tj. CD-ROM-a, tvrdog diska ili NFS-a.
root.bin -- Root snimkaTakođer se koristi u slučaju kada root datotečni sustav iz nekog razloga ne stane na Rescue disketu. Na vašoj je arhitekturi root snimka nužna, jer ne stane na Rescue disketu. Ako se dižete s disketa (Dizanje s disketa, Poglavlje 5.7.1), morat ćete pripremiti i root disketu.
tftpboot.img, tftpboot-2.2.1.img -- TFTP boot snimkeroot.bin, root datotečni sustav.
2.2.1 snimka podržava i sparc32 i sparc64;
koristite ju ako su vam potrebne gore navedene 2.2.1 snimke
Rescue diskete.
install.hr.txt, install.hr.html -- Instalacijski priručnik
fdisk.txt
basecont.txt
md5sum.txtmd5sum, možete provjeriti točnost svojih datoteka pokretanjem
md5sum -v -c md5sum.txt.
U nekim slučajevima, možda ćete se željeti dignuti iz postojećeg operativnog sustava. Također možete dignuti instalacijski sustav drugim sredstvima, a osnovni sustav instalirati s diska.
Debian možete instalirati sa ext2fs ili Minix particije. Na primjer, ta tehnika instalacije odgovara slučaju kada potpuno uklanjate svoj sadašnji Linux sustav s Debianom.
Primjetite da particija sa koje instalirate ne smije biti ona
na koju instalirate Debian (dakle, /,
/usr, /lib, i sve to).
Za instalaciju s postojeće Linux particije slijedite ove upute.
base2_1.tgz
Ako imate CD koji je bootable, a vaša arhitektura i sustav podržavaju dizanje s CD-ROM-a, diskete vam uopće nisu potrebne. Ubacite CD-ROM i dignite računalo. Sada možete nastaviti čitati od Dizanje instalacijskog sustava, Glava 6.
Osnovni Debian sustav možete instalirati s CD-ROM-a čak i ako se s njega ne možete dignuti. Jednostavno se dignite nekom drugom instalacijskom tehnikom; kada dođe vrijeme instalacije osnovnog sustava i dodatnih paketa, samo instalacijskom sustavu pokažite svoj CD-ROM pogon, kako je opisano u ``Instalacija osnovnog sustava'', Poglavlje 7.13.
Morate postaviti dva poslužitelja: RARP poslužitelj i TFTP poslužitelj. RARP (Reverse Address Resolution Protokol -- protokol za obratno razrješavanje adresa) je jedan od načina da svom klijentu kažete koju IP adresu treba koristiti. Drugi način je BOOTP protokol. TFTP (Trivial File Transfer Protokol -- trivijalni protokol za prijenos datoteka) služi za posluživanje boot snimke klijentu. Teoretski, može se koristiti bilo koji poslužitelj na bilo kojoj platformi koji implementira ove protokole. Primjeri u ovom poglavlju pokazuju naredbe za SunOS 4.x, SunOS 5.x (iliti Solaris) i GNU/Linux.
Kako biste namjestili RARP, morate saznati Ethernet adresu klijenta (tzv. MAC adresu). Ako vam ta informacija nije poznata, možete ju vidjeti iz početnih OpenPROM poruka dizanja, koristiti OpenBoot naredbu .enet-addr, ili se dignuti u ``Rescue'' modu (dakle, sa Rescue diskete) i koristiti naredbu /sbin/ifconfig eth0.
Pod GNU/Linuxom morate naseliti kernelovu RARP tabelu. Pokrenite
/sbin/rarp -s hostname-klijenta enet-adr-klijenta
/sbin/arp -s ip-klijenta enet-adr-klijenta
Pod SunOS-om morate osigurati da hardverska Ethernet adresa klijenta bude
navedena u ``ethers'' bazi podataka (ili u datoteci
/etc/ethers, ili preko NIS/NIS+) te u ``host'' bazi podataka.
Zatim morate pokrenuti RARP demon. Na SunOS-u 4 (kao root) zadajte naredbu:
/usr/etc/rarpd -a; na SunOS-u 5 koristite
/usr/sbin/rarpd -a.
Da bi TFTP poslužitelj proradio, najprije morate provjeriti je li uključen
tftpd. Obično se uključuje sljedećim redom u
/etc/inetd.conf:
tftp dgram udp wait root /usr/etc/in.tftpd in.tftpd -l /boot
Pogledajte u tu datoteku i zapamtite direktorij korišten kao argument
za tftpd; trebat će vam poslije. Opcija -l kod nekih
verzija in.tftpd uključuje zapisivanje svih zahtjeva u logove
sustava; to je korisno za dijagnosticiranje grešaka pri dizanju. Ako ste
morali promijeniti /etc/inetd.conf, morate o tome obavijestiti
pokrenuti inetd proces. Na Debian stroju pokrenite
/etc/init.d/netbase reload; na drugim strojevima saznajte PID
inetda i pokrenite kill -1 inetd-pid.
Zatim, TFTP boot snimku koja vam je potrebna, iz Opis datoteka instalacijskog sustava, Poglavlje 5.2,
smjestite u tftpdov direktorij za boot snimke. Općenito, to će
biti /boot na Debianu, odnosno /tftpboot na drugim
operativnim sustavima. Zatim morate napraviti simboličku vezu na tu datoteku
iz datoteke koju će tftpd koristiti za dizanje određenog
klijenta. Na žalost, ime datoteke određuje TFTP klijent, a čvrstih standarda
nema.
Često će ime datoteke koju TFTP klijent traži biti u obliku
heksadecimalni-ip-klijentaarhitektura-klijenta.
Kako biste izračunali heksadecimalni-ip-klijenta, svaki bajt
klijentove IP adrese pretvorite u heksadecimalni zapis. Ako vam je pri ruci
stroj s programom bc, možete to učiniti pomoću njega. Prvo
zadajte naredbu obase=16 koja uključuje heksadecimalni izlaz, a
zatim upišite, jedan po jedan, pojedine dijelove klijentovog IP-a. Što se
tiče arhitektura-klijenta, isprobajte neke vrijednosti.
Na primjer, SPARC arhitekture koriste imena podarhitektura, kao
što je ``SUN4M'' ili ``SUN4C''; u nekim slučajevima, arhitektura ostaje
prazna, pa klijent traži datoteku
heksadecimalni-ip-klijenta.
Nakon što odredite ime, vezu napravite ovako: ln /boot/tftpboot.img
/boot/ime-datoteke.
Sada biste trebali biti spremni za dizanje svog sustava. Na strojevima sa OpenBootom jednostavno uđite u boot monitor stroja na koji instalirate i koristite naredbu boot net.
Na nekim sustavima standardni instalacijski ramdisk, uz memorijske zahtijeve TFTP boot snimke, ne stane u memoriju. U tom slučaju, još uvijek možete instalirati TFTP-om, ali ćete morati proći kroz dodatni korak NFS montiranja svog root direktorija preko mreže. To također odgovara klijentima koji nemaju diska ili podataka.
Prođite sve korake navedene u Dizanje TFTP-om, Poglavlje 5.5.
# zcat linux-a.out > kernel-2.0.35
Primjetite da su znakovi ``#'' dio prompta -- nemojte ih upisivati.
# cd /tftpboot
# tar xvzf root.tar.gz
Svakako koristite GNU tar (drugi tar programi, kao
što je onaj iz SunOS-a, uređaje neispravno tretiraju kao obične datoteke).
/tftpboot/debian-sparc-root direktorij sa root
pristupom na svoj klijent. Dakle, dodajte sljedeći red u
/etc/exports (GNU/Linux sintaksa):
/tftpboot/debian-sparc-root client(rw,no_root_squash)
debian-sparc-root u direktoriju /tftpboot. Na
primjer, da je klijentova IP adresa 192.168.1.3, učinili biste
# ln -s debian-sparc-root 192.168.1.3
Zbog prirode ove metode instaliranja, NFS-om se može instalirati samo
osnovni sustav. Rescue disketa i Driver disketa moraju biti dostupne lokalno
jednom od navedenih metoda. Za instaliranje osnovnog sustava NFS-om, morat
ćete proći kroz običnu instalaciju kako je objašnjeno u Korištenje dbootstrapa za početnu konfiguraciju
sustava, Glava 7. Nemojte zaboraviti uključiti modul (driver) za svoju
Ethernet karticu i modul NFS datotečnog sustava.
Kada vas dbootstrap upita gdje se osnovni sustav nalazi (``Instalacija osnovnog sustava'', Poglavlje 7.13), odaberite NFS i slijedite upute.
Instaliranje s disketa, ako je podržano na vašem sustavu, je lijepa rezervna mogućnost, iako općenito nije najpovoljniji ni najbrži način instaliranja. S disketa možete instalirati u različitim stupnjevima, koji su opisani dolje.
Kako biste se digli s disketa, jednostavno skinite snimku Rescue diskete i Driver diskete. U nekim slučajevima možda ćete se morati odlučiti za inačicu snimki, kako je objašnjeno u Opis datoteka instalacijskog sustava, Poglavlje 5.2. Informacije u tom poglavlju trebale bi vam pomoći u izabiranju snimki. Zapišite ih na diskete kako je opisano u Pripremanje disketa iz snimki disketa, Poglavlje 5.8.
Ako je potrebno, također možete promijeniti Rescue disketu; pogledajte Zamjenjivanje kernela na Rescue disketi, Poglavlje 9.4.
Na vašoj arhitekturi na Rescue disketu ne stane snimka root datotečnog sustava, pa ćete na disketu morati snimiti i snimku roota. Snimite ga na disketu baš kao i ostale snimke. Nakon što se kernel učita s Rescue diskete, tražit će vas root disketu. Ubacite ju i nastavite. Također pogledajte Dizanje s Rescue diskete, Poglavlje 6.2.
Upozoravamo vas da Sun4u (ultra) arhitektura izgleda ne podržava dizanje s disketa.
NAPOMENA: Ovo nije preporučeni način instaliranja Debiana, jer su diskete općenito najnepouzdanija vrsta medija. Ovo se preporuča jedino ako nemate dodatnih, već postojećih datotečnih sustava na nijednom tvrdom disku na svom sustavu.
Završite ove korake:
base14-1.bin, base14-2.bin, itd.
Snimke disketa su datoteke sa cijelim sadržajem diskete u sirovom
obliku. Snimke disketa, kao što je resc1440.bin, se ne mogu
jednostavno kopirati na diskete. Koristi se poseban program koji snimke
zapisuje na disketu u sirovom načinu. To je potrebno jer su te
snimke sirovi podaci s diskete; nužno je sektorski kopirati podatke
iz datoteke na disketu.
Postoje različiti načini pripremanja disketa iz snimki, ovisno o vašoj platformi. Ovo poglavlje opisuje stvaranje pripremanje disketa iz snimki na raznim platformama.
Bez obzira kojom ste metodom stvorili svoje diskete, nemojte zaboraviti pomaknuti zaštitu na disketama nakon snimanja, kako biste ih zaštitili od nenamjernog oštećivanja.
Za zapisivanje datoteka snimki disketa na diskete vjerojatno će vam trebati root pristup sustavu. Stavite ispravnu, praznu disketu u disketni pogon. Zatim zadajte naredbu
dd if=datoteka of=/dev/fd0 bs=512 conv=sync ; sync
gdje je datoteka jedna od datoteka snimki. /dev/fd0
je uobičajeno ime za disketni uređaj, no može biti različito na vašoj radnoj
stanici (na Solarisu je /dev/fd/0). Naredba bi vas mogla
vratiti u ljusku prije nego Unix završi sa snimanjem diskete, pa pogledajte
na žaruljicu na disketnom pogonu i uvjerite se da se ugasila te da je uređaj
prestao raditi prije nego izvadite disketu. Na nekim sustavima ćete morati
pokrenuti naredbu koja disketu izbacuje iz pogona (na Solarisu koristite
eject -- pogledajte man stranicu).
Neki sustavi automatski pokušavaju montirati disketu kada ju se stavi u
pogon. Možda ćete morati isključiti tu mogućnost prije nego vam radna
stanica dopusti pisanje u sirovom načinu. Nažalost, to ovisi o
vašem operativnom sustavu. Na Solarisu provjerite je li vold
ugašen. Na drugim sustavima pitajte svog administratora.
Čini se kako je najveći problem ljudima koji po prvi put instaliraju Debian pouzdanost disketa.
Rescue disketa ima najviše problema jer ju čita izravno hardver, prije dizanja Linuxa. Hardver često ne čita pouzdano kao Linuxov disketni driver, pa može jednostavno stati bez ispisa poruke o grešci ako pročita netočne podatke. Također može biti grešaka na Driver disketi i disketama osnovnog sustava; većina će ih se pokazati lavinom poruka o I/O greškama.
Ako instalacija uporno zaglavljuje na određenoj disketi, prva stvar koju biste trebali učiniti je ponovo skinuti snimku diskete i zapisati ju na drugu disketu. Obično reformatiranje stare diskete možda neće biti dovoljno, čak i ako se čini da je disketa reformatirana i snimljena bez grešaka. Ponekad je korisno pokušati snimiti disketu na drugom sustavu.
Jedan korisnik kaže kako je snimke morao tri puta zapisivati na diskete kako bi proradile, a onda je sa trećom disketom sve bilo u redu.
Drugi korisnici javljaju kako jednostavno ponovno dizanje nekoliko puta s istom disketom u disketnom pogonu može dovesti do uspješnog dizanja. Sve je to zbog loše napravljenih hardverskih ili firmware disketnih drivera.