dbootstrap
dbootstrap je ime programa koji se pokreće nakon što ste digli
instalacijski sustav. Odgovoran je za početnu konfiguraciju sustava i
instalaciju ``osnovnog sustava''.
Glavni posao dbootstrapa i svrha početne konfiguracije sustava
je podesiti određene ključne dijelove vašeg sustava. Na primjer, to
uključuje vašu IP adresu, ime hosta, i druge elemente vaše mrežne
konfiguracije, ako ih ima. To također uključuje konfiguraciju ``kernel
modula'' -- drivera povezanih s kernelom. Među tim modulima je podrška za
hardver za pohranu podataka, mreže, posebne jezike, te druge uređaje.
Konfiguriranje tih osnova je na prvom mjestu jer je često nužno za pravilan rad vašeg sustava ili daljnje korake instalacije.
dbootstrap je jednostavna, znakovna aplikacija (neki sustavi
nemaju grafičke sposobnosti). Vrlo ga jednostavno koristiti; općenito,
linearno će vas voditi korak po korak. Također se možete vratiti i ponoviti
korake ako uvidite da ste pogriješili.
U dbootstrapu se kreće tipkama strelicama, Enter i
Tab.
Ako ste iskusan korisnik Unixa ili Linuxa, pritisnite lijevi Alt-F2
kako biste prešli na drugu virtualnu konzolu. Što će reći, tipku
Alt s lijeve strane razmaknice, i funkcijsku tipku F2,
istovremeno. To je odvojen prozor sa klonom Bourne ljuske zvanim
ash. U ovom trenutku dignuti se s RAM diska i dostupan vam je
ograničen skup Unix alata. Popis dostupnih programa možete vidjeti naredbom
ls /bin /sbin /usr/bin /usr/sbin. Sve zadatke koje mogu učiniti
obavljajte izbornikom -- ljuska i naredbe su tu samo za slučaj da nešto pođe
krivo. Konkretno, trebali biste uvijek koristiti izbornik, a ne ljusku, za
aktiviranje swap particije, jer program ne može otkriti da ste to učinili iz
ljuske. Pritisnite lijevi Alt-F1 za povratak u izbornik. Linux
pruža do 64 virtualne konzole, iako Rescue disketa koristi samo nekoliko.
Poruke o greškama se obično preusmjeravaju na treći virtualni terminal (zvan
tty3). Tom terminalu možete pristupiti pritiskom na lijevi
Alt-F3 (pritisnite tipku Alt u isto vrijeme kad i funkcijsku
tipku F3); vratite se u dbootstrap pomoću
lijevi Alt-F1.
Jednom kada završi dizanje sustava, trebali biste vidjeti dijaloški okvir ``Odaberite crno/bijeli prikaz ili prikaz u boji''. To jest, osim ako se dižete preko serijske konzole. U tom slučaju ovaj će dijalog biti preskočen; nastavite čitati od ``Glavni izbornik instalacije Debian GNU/Linuxa'', Poglavlje 7.3.
Ako imate monitor u boji, pritisnite Enter. Prikaz bi se trebao promijeniti iz crno-bijelog u boju. Onda opet pritisnite Enter, na izboru ``Dalje'', kako biste nastavili instalaciju.
Ako vaš monitor može prikazivati samo crno-bijelu sliku, tipkama strelicama pomaknite pokazivač na izbor ``Dalje'' i pritisnite Enter za nastavak instalacije.
Možda ćete vidjeti dijaloški okvir koji kaže ``Instalacijski program saznaje trenutno
stanje vašeg sustava i slijedeći korak instalacije kojeg treba izvesti.''. Na nekim
sustavima nestat će prebrzo da bi ga pročitali. Taj dijaloški okvir ćete
viđati između koraka u glavnom izborniku. Instalacijski program,
dbootstrap, će provjeravati stanje sustava između svakog
koraka. To provjeravanje vam omogućava ponovno pokretanje instalacije bez
gubljenja posla kojeg ste već obavili, u slučaju da srušite sustav usred
instalacijskog postupka. Ako morate opet pokrenuti instalaciju, morat ćete
odabrati boju, konfigurirati tipkovnicu, opet uključiti swap particiju i
opet montirati sve diskove koje ste inicijalizirali. Sve ostalo što ste
učinili pomoću instalacijskog sustava bit će sačuvano.
Tokom cijelog instalacijskog postupka bit će vam ponuđen glavni izbornik,
naslovljen ``Glavni izbornik instalacije Debian GNU/Linuxa''. Izbori na vrhu izbornika će se mijenjati
pokazujući vaš napredak u instaliranju sustava. Phil Hughes je napisao Linux Journal da biste mogli
naučiti pile da instalira Debian! Želio je reći, instalacijski
postupak je uglavnom lupanje po tipci Enter. Prvi izbor u
instalacijskom izborniku je sljedeća radnja koju biste trebali poduzeti
prema onome što sustav otkrije da ste već učinili. Trebao bi glasiti
``Dalje''. Sada dolazi sljedeći korak u instalaciji sustava.
Osvijetlite izbor ``Dalje'' i pritisnite Enter kako biste
konfigurirali tipkovnicu. Odaberite tipkovnicu koja odgovara rasporedu vašeg
jezika (dakle ``Croatian''), ili odaberite nešto približno ako željeni
raspored nije naveden. Nakon što se instalacija sustava završi moći ćete
odabrati raspored iz šireg raspona izbora (kao root pokrenite
kbdconfig nakon završetka instalacije).
Osvijetlite željeni izbor tipkovnice i pritisnite Enter. Kursor pomičite tipkama strelicama -- one su na istom mjestu u svim rasporedima, pa ne ovise o konfiguraciji tipkovnice.
Zbog greške u dbootstrapu, ako radite na serijskoj konzoli,
vidjete ćete poruku poput ``Cannot open /dev/tty0'' kada sustav pokuša
učitati mapu tipkovnice. Jednostavno zanemarite taj problem i nastavite.
Ako instalirate na radnu stanicu bez diska, sljedećih nekoliko koraka će biti preskočeno jer nema lokalnog diska za particioniranje. U tom slučaju, vaš sljedeći korak će biti ``Konfiguracija mreže'', Poglavlje 7.12. Nakon toga ćete montirati svoju NFS root particiju u ``Montiranje već inicijalizirane particije'', Poglavlje 7.9.
Jesmo li vam rekli da napravite backup? Evo vaše prve prilike za brisanje svih podataka na vašim diskovima, i vaše zadnje prilike za čuvanje svog starog sustava. Ako još niste napravili backup svih diskova, izvadite disketu, resetirajte sustav, i napravite ga.
Ako još niste particionirali svoje diskove za Linux native i Linux swap datotečne sustave kako je opisano u Particioniranje prije instalacije, Poglavlje 4.6, izbor ``Dalje'' će biti ``Particioniranje tvrdog diska''. Ako ste već stvorili barem po jednu Linux native i Linux swap particiju, ``Dalje'' će glasiti ``Inicijaliziranje i uključivanje swap particije'', a ovaj korak čak možete preskočiti ako vaš sustav ima malo memorije i morali ste uključiti swap particiju čim se sustav digao. Što god izbor ``Dalje'' bio, možete pomoću tipke za dolje odabrati ``Particioniranje tvrdog diska''.
Izbor ``Particioniranje tvrdog diska'' vam nudi popis diskova koje možete particionirati i pokreće aplikaciju za particioniranje. Morate stvoriti barem jednu ``Linux native'' (vrsta 83) particiju, a vjerojatno želite barem jednu ``Linux swap'' (vrsta 82) particiju, kako je objašnjeno u Particioniranje tvrdog diska, Glava 4. Ako niste sigurni kako biste particionirali sustav, vratite se na tu glavu.
Ovisno o vašoj arhitekturi koriste se različiti programi. Na vašoj arhitekturi je dostupan sljedeći program ili programi:
fdiskman stranicu fdiska.
Jedan od tih programa će se automatski pokrenuti kada odaberete
``Particioniranje tvrdog diska''. Ako ne želite onoga koji se automatski pokreće,
izađite iz njega, prebacite se u ljusku (na tty2) i ručno upišite ime
programa kojeg želite koristiti (i argumente, ako je potrebno). Zatim u
dbootstrapu preskočite korak ``Particioniranje tvrdog diska'' i nastavite
sa sljedećim korakom.
Toplo se preporuča swap particija, ali, ako baš inzistirate, i ako vaš sustav ima više od 5MB RAM-a, možete bez nje. Ako to želite učiniti, odaberite izbor ``Nastaviti bez swap particije''.
Svakako stvorite ``Sun disk label'' na svom disku za dizanje. To je jedina particijska shema koju OpenBoot PROM razumije, i zato jedina shema s koje se možete dignuti.
Uz to, na SPARC diskovima, prva particija na vašem disku za dizanje mora počinjati na cilindru 0. Iako je to nužno, to također znači da će prva particija sadržavati particijsku tabelu i boot blok, što je sadržaj prva dva sektora na disku. Ne smijete staviti swap na prvu particiju diska za dizanje, jer swap particije ne čuvaju prvih nekoliko sektora particije. Tamo možete staviti Ext2 ili UFS particije; one će ostaviti particijsku tabelu i boot blok na miru.
Također se preporuča da treća particija bude vrste ``Whole disk'' (vrsta 5), i sadrži cijeli disk (od prvog do posljednjeg cilindra). To je jednostavno konvencija Sun disk labela, i pomaže SILO-u, boot loaderu.
Ovo će biti izbor ``Dalje'' nakon što stvorite jednu particiju diska. Možete inicijalizirati i aktivirati novu swap particiju, aktivirati prethodno inicijaliziranu, ili nastaviti bez swap particije. Uvijek je dopušteno ponovo inicijalizirati swap particiju, pa odaberite ``Inicijaliziranje i uključivanje swap particije'' osim ako ste sigurni da znate što radite.
Ovaj izbor će vam najprije dati dijaloški okvir u kojem piše
``Odaberite particiju koju treba
uključiti kao swap uređaj.''.
Primjetite da će vas na Sun4u arhitekturi greška u dbootstrapu
spriječiti u stvaranju swapa u ovom trenutku. Swap možete stvoriti kasnije,
nakon što se instalira osnovni sustav. Zadani uređaj bi trebao biti
swap particija koju ste već napravili; ako je tako, samo pritisnite
Return.
Zatim vam je ponuđeno pretraživanje cijele particije za nečitljivim blokovima čiji su uzrok greške na površini ploča tvrdog diska. To je korisno ako imate ili starije SCSI diskove, a nikad neće škoditi (iako može dugo trajati). Ispravnim diskovima na suvremenim sustavima to nije potrebno jer imaju vlastite interne mehanizme za izbacivanje loših blokova diska.
Na kraju dolazi upit za potvrdu, pošto će inicijalizacija uništiti sve trenutne podatke na particiji. Ako je sve u redu, odaberite ``Da''. Zaslon će bljesnuti pri pokretanju inicijalizacijskog programa.
U ovom trenutku, izbor ponuđen kao sljedeći bi trebao biti ``Inicijaliziranje Linux particije''. Ako nije, to je zato što niste završili particioniranje diska, ili niste odabrali nijedan od izbora koji se tiču vaše swap particije.
Možete inicijalizirati Linux particiju, ili montirati već inicijaliziranu.
Primjetite da dbootstrap neće nadograditi stari sustav
bez njegova uništavanja. Ako nadograđujete, Debian se obično može sam
nadograditi i dbootstrap vam neće biti potreban. Za upute o
nadograđivanju na Debian 2.1 pogledajte
http://www.debian.org/releases/2.1/sparc/release-notes/.
Prema tome, ako koristite stare particije koje nisu prazne, tj. ako želite jednostavno odbaciti ono što je sada na njima, trebali biste ih inicijalizirati (što briše sve datoteke). Štoviše, morate inicijalizirati sve particije koje ste stvorili u koraku particioniranja. Skoro jedini razlog za montiranje particije bez inicijaliziranja u ovom trenutku jest ako ste na njoj već proveli neki dio instalacijskog postupka pomoću istog seta instalacijskih disketa.
Odaberite ``Dalje'' za inicijaliziranje i montiranje /
particije. Prva particija koju montirate ili inicijalizirate bit će
montirana kao / (što se čita kao ``root'' -- korijen). Bit će
vam ponuđen izbor pretraživanja particije za lošim blokovima, kao i kod
inicijaliziranja swap particije. Nikad ne škodi tražiti loše blokove, ali
moglo bi potrajati 10 minuta ili više ako imate velik disk.
Nakon što montirate / particiju, ``Dalje'' izbor će biti
``Instalacija kernela operativnog sustava i modula'' osim ako ste već obavili neke instalacijske korake. Možete
pomoću tipki strelica odabrati izbore za inicijaliziranje i/ili montiranje
particija ako ih imate još. Ako ste stvorili zasebne particije za
/var, /usr ili druge datotečne sustave, sada je
vrijeme da ih inicijalizirate i/ili montirate.
Alternativa ``Inicijaliziranje Linux particije'', Poglavlje 7.8 je korak ``Montiranje već inicijalizirane particije''. Koristite ga ako nastavljate prekinutu instalaciju ili želite montirati particije koje su već inicijalizirane.
Ako instalirate na radnu stanicu bez diska, u ovom trenutku želite NFS-om montirati root particiju s udaljenog NFS poslužitelja. Navedite stazu do NFS poslužitelja po stanadardnoj NFS sintaksi, dakle, ime-ili-IP-poslužitelja:staza-na-poslužitelju. Ako morate montirati dodatne datotečne sustave, možete to učiniti sada.
Ovo bi trebao biti sljedeći korak nakon što ste montirali root particiju,
osim ako ste već obavili ovaj korak u prethodnom pokretanju
dbootstrapa. Najprije ćete biti traženi za potvrdu da je kao
root datotečni sustav montiran pravi uređaj. Zatim će vam biti ponuđen popis
uređaja s kojih možete instalirati kernel i module (na način koji ste
isplanirali u Izabiranje medija početnog dizanja, Poglavlje 5.1.1).
Ako instalirate s lokalnog datotečnog sustava, odaberite uređaj ``harddisk''
ako taj uređaj još nije montiran, odnosno uređaj ``mounted'' ako jest. Zatim
odaberite particiju na koju je instaliran Debianov instalacijski sustav u
Instaliranje s tvrdog diska, Poglavlje 5.3. Zatim ćete morati odrediti mjesto u datotečnom
sustavu na kojem se nalaze datoteke; nemojte zaboraviti na početku lokacije
navesti ``/''. Nakon toga, vjerojatno biste trebali prepustiti
dbootstrapu da sam nađe datoteke; ako bude potrebno, ponudit će
vam izbor.
Ako instalirate s disketa, morat ćete ubaciti Rescue disketu (koja je vjerojatno već unutra), te Driver disketu.
Ako kernel i module želite instalirati putem mreže, možete to učiniti
opcijom ``nfs''. Vaša mrežna sučelja mora podržavati standardni kernel
(pogledajte Periferije i ostali hardver, Poglavlje 2.4). Ako opcije ``nfs'' nema,
morate odabrati ``Odustajem'', vratiti se i odabrati korak
``Konfiguracija mreže'' (pogledajte ``Konfiguracija mreže'', Poglavlje 7.12. Zatim ponovo
pokrenite ovaj korak. Odaberite opciju ``nfs'' i recite
dbootstrapu ime i stazu NFS poslužitelja. Uz pretpostavku da
ste stavili snimke Rescue i Driver diskete na odgovarajuće mjesto na NFS
poslužitelju, te datoteke bi trebale biti dostupne za instaliranje kernela
i modula.
Ako instalirate na radnu stanicu bez diska, trebali ste već konfigurirati mrežu kako je opisano u ``Konfiguracija mreže'', Poglavlje 7.12. Sada bi vam trebala biti ponuđena opcija za instaliranje kernela i modula preko NFS-a. Nastavite kao u gornjem odlomku.
Za druge instalacijske medije mogu biti potrebni drugi koraci.
Odaberite opciju ``Konfiguracija modula podrške uređajima'' i potražite uređaje koje imate na svom sustavu. Konfigurirajte njihove drivere i oni će se učitavati pri svakom dizanju sustava.
Sada ne morate konfigurirati sve svoje uređaje; bitno je da konfigurirate one koji su potrebni za instaliranje osnovnog sustava (pogledajte Izabiranje medija instalacije Osnove, Poglavlje 5.1.2). Među njima su Ethernet driveri.
U bilo kojem trenutku nakon instalacije sustava možete ponovo konfigurirati
module programom modconf.
Morate konfigurirati mrežu čak i ako je nemate, ali morate odgovoriti samo na prva dva pitanja -- ``Izaberite ime računala'' i ``Je li vaš sustav povezan na mrežu?''.
Ako ste povezani na mrežu, trebat će vam informacije koje ste prikupili u Informacije koje će vam biti potrebne, Poglavlje 3.2. Međutim, ako je vaša primarna veza na mrežu PPP, NEMOJTE konfigurirati mrežu.
dbootstrap će postaviti nekoliko pitanja o vašoj mreži;
popunite odgovore informacijama iz Informacije koje će vam biti potrebne, Poglavlje 3.2. Sustav će također
prikazati vaše mrežne informacije i zatražiti potvrdu. Zatim morate navesti
mrežni uređaj koji koristi vaša primarna mrežna veza. To će obično biti
``eth0'' (prvi Ethernet uređaj).
Neki tehnički detalji koji biste možda željeli znati: program pretpostavlja
da je mrežna IP adresa bitovni AND IP adrese vašeg sustaa i vašeg netmaska.
Pretpostavit će da je broadcast adresa bitovni OR IP adrese vašeg sustava i
bitovne negacije netmaska. Pretpostavit će da je vaš gateway poslužitelj
ujedno i vaš DNS poslužitelj. Ako ne uspijete naći nijedan od tih odgovora,
koristite pretpostavljene -- ako bude potrebno, možete ih promijeniti nakon
instalacije sustava editiranjem /etc/init.d/network. (Na Debian
sustavima, demone pokreću skripte iz /etc/init.d/.)
Tokom koraka ``Instalacija osnovnog sustava'' bit će vam ponuđen popis uređaja s kojih možete instalirati osnovni susta. Odaberite odgovarajući uređaj, ovisno o tome što ste izabrali u Izabiranje medija instalacije Osnove, Poglavlje 5.1.2.
Ako odlučite instalirati s datotečnog sustava na tvrdom disku ili s
CD-ROM-a, bit ćete upitani za stazu do datoteke
base2_1.tgz. Ako imate službeni medij, zadana
vrijednost bi trebala biti točna. Inače upišite stazu do osnovnog sustava,
relativno na točku montiranja medija. Kao i u koraku ``Instalacija kernela operativnog sustava i modula'',
možete ili prepustiti dbootstrapu da sam nađe datoteku ili
upisati stazu.
Ako odlučite instalirati s disketa, po redu ubacujte osnovne diskete, kao
što traži dbootstrap. Ako jedna od osnovnih disketa bude
nečitljiva, morat ćete pripremiti novu disketu i ubacivati sve diskete u
sustav ispočetka. Nakon što su pročitane sve diskete, sustav će instalirati
sadržane datoteke. To bi na sporim sustavima moglo potrajati 10 ili više
minuta, a na bržima manje.
Ako osnovni sustav instalirate NFS-om, odaberite NFS i nastavite. Bit ćete
pitani za poslužitelj, djeljeni direktorij na njemu, te poddirektorij u
kojem se može naći datoteka base2_1.tgz. Ako imate
problema u NFS montiranju, provjerite podudara li se vrijeme na NFS
poslužitelju više manje s vremenom na klijentu. Datum možete postaviti na
tty2 pomoću naredbe date; morat ćete ga ručno
postaviti. Pogledajte man stranicu date(1).
Do sada ste učitali sve datoteke koje čine minimalni Debian sustav, ali potrebno je još malo konfiguracije prije nego sustav bude spreman za rad.
Bit ćete pitani za svoju vremensku zonu. Možete ju navesti na mnogo načina; predlažemo vam da u popisu ``Direktoriji:'' odaberete svoju zemlju (ili kontinent; dakle, ``Europe''). Sada možete odabrati svoj zemljopisni položaj (dakle, ``Zagreb'') u popisu ``Zone:''.
Zatim ćete biti pitani je li sat vašeg sustava namješten na GMT ili lokalno vrijeme. Odaberite GMT (tj. ``Da'') ako će na vašem računalu raditi samo Unix; odaberite lokalno vrijeme (tj. ``Ne'') ako ćete uz Debian raditi na nekom drugom operativnom sustavu. Unix (a Linux nije iznimka) općenito ima sat sustava po GMT-u, a vidljivo vrijeme pretvara u lokalnu vremensku zonu. To omogućava sustau praćenje promjena vremena i prijestupnih godina, a korisnici logirani iz drugih vremenskih zona čak mogu pojedinačno namjestiti vremensku zonu na svom terminalu.
Ako odlučite namjestiti tvrdi disk tako da se izravno diže Linux, a ne instalirate na radnu stanicu bez diska, bit ćete pitani želite li instalirati master boot record. Ako ne koristite boot manager (što je vjerojatno istina ako ne znate što je boot manager) i nemate drugih operativnih sustava na istom stroju, na to pitanje odgovorite ``Da''. Ako odgovorite ``Da'', slijedi pitanje želite li Linux dizati automatski s diska kada uključite sustav. Time Linux postaje bootable particija -- ona koja se učitava s tvrdog diska.
Primjetite da je dizanje više operativnih sustava na jednom stroju još uvijek pomalo crna magija. Ovaj dokument ni ne pokušava dokumentirati razne boot managere, različite po arhitekturi i čak po podarhitekturi. Za više informacija pogledajte dokumentaciju svog boot managera. Zapamtite: kada radite s boot managerom, opreza nikad dosta.
Standardni boot loader za sparc se zove ``silo''. Dokumentiran je u
/usr/doc/silo/.
Ako instalirate na radnu stanicu bez diska, dizanje
s lokalnog diska očito nema smisla, i ovaj korak će biti preskočen.
Također možete podesiti OpenBoot da se predodređeno diže s
mreže; pogledajte Odabir uređaja za dizanje, Poglavlje 3.3.2.
Prvo samostalno dizanje vašeg sustava je ono što električari zovu ``dimni test''. Ako je u disketnom pogonu disketa, izvadite ju. Odaberite izbor ``Ponovno dizanje sustava''.
Ako se dižete izravno u Debian i sustav se ne pokrene, koristite ili izvorni instalacijski medij (na primjer, Rescue disketu), ili ubacite Boot disketu ako ste ju pripremili, i resetirajte sustav. Ako ne koristite Boot disketu, vjerojatno ćete morati dodati neke argumente. Ako se dižete pomoću Rescue diskete ili slične tehnike, morate navesti rescue root=root, gdje je root vaša root particija, kao što je ``/dev/sda1''.
Debian bi se trebao dignuti i trebali biste vidjeti iste poruke kao pri prvom dizanju instalacijskog sustava, uz neke nove poruke.
Račun (engl. account) root se također naziva nadkorisnik (engl. super-user); to je login koji nadilazi sve sigurnosne zaštite vašeg sustava. rootov račun bi trebalo koristiti samo za administriranje sustava, i to što je manje moguće.
Ako vam itko ikad kaže da mu treba vaša root zaporka, budite izuzetno oprezni. Pod običnim okolnostima nikad ne biste smjeli okolo davati svoj root račun, osim ako administrirate stroj koji ima više od jednog administratora.
Sustav će vas pitati treba li stvoriti račun običnog korisnika. Taj račun bi trebao biti vaš glavni osobni login. Ne biste trebali koristiti račun roota u svakodnevne potrebe ili kao svoj osobni login.
Zašto ne? Pa, jedan od razloga za izbjegavanje korištenja rootovih povlastica jest iznimna lakoća kojom root može napraviti nepopravljivu štetu. Drugi razlog je što bi vas mogli prevariti programom koji je trojanski konj -- iskorištava vaše moći nadkorisnika kako bi ugrozio sigurnost sustava na kojem se nalazite. Ovu temu detaljnije obrađuje svaka knjiga o administraciji Unix sustava -- razmislite o čitanju ako još niste čuli za ovo.
Korisnički račun nazovite kako god želite. Da vam je ime Ivica Perić, mogli biste koristiti ``peric'', ``ivica'', ``iperic'' ili ``ip''.
Zatim će vas sustav pitati želite li uključiti shadow lozinke. To je sustav
koji vaš Linux sustav čini malo sigurnijim. Na sustavu bez shadow lozinki,
lozinke su pohranjene (enkriptirane) u datoteci koji svi mogu čitati,
/etc/passwd. Ta datoteka mora biti čitljiva svakome tko se može
logirati jer sadrži ključne korisničke informacije, primjerice, kako
pretvarati brojčane oznake korisnika u login imena. Prema tome, moguće je da
netko pokupi vašu /etc/passwd datoteku i isproba sve moguće
kombinacije lozinki te ih tako otkrije.
Ako su uključene shadow lozinke, lozinke se umjesto toga pohranjuju u
/etc/shadow, koju može čitati samo root. Dakle, preporučamo vam
da uključite shadow lozinke.
Ponovno podešavanje sustava shadow lozinki se može obaviti u svakom
trenutku, pomoću programa shadowconfig. Za više informacija
pogledajte /usr/doc/passwd/README.debian.gz nakon instalacije.
Sustav će vas sada pitati želite li koristiti unaprijed pripremljene
programske konfiguracije koje Debian nudi. Uvijek možete odabrati, paket po
paket, što želite instalirati na svoj novi stroj. To je svrha programa
dselect, opisanog dolje. Ali, uz 2000 paketa u
Debianu, to može biti dug zadatak!
Zato imate mogućnost izabiranja zadaća i profila. Zadaća je posao koji ćete obavljati na stroju, kao što je programiranje u Perlu, pisanje HTML-a, ili obrada teksta na kineskom. Možete izabrati više zadaća. Profil je kategorija kojoj će vaš stroj pripadati, kao što je mrežni poslužitelj ili osobna radna stanica. Za razliku od zadaća, možete izabrati samo jedan profil.
Da skratimo, ako vam se žuri, izaberite jedan profil. Ako imate više
vremena, izaberite profil Custom i odaberite skup zadaća. Ako imate
napretek vremena i želite vrlo precizno odrediti što će se, a što neće
instalirati, preskočite ovaj korak i koristite svu moć
dselecta.
Uskoro ćete ući u dselect. Ako ste odabrali zadaće ili
profil, preskočite korak ``Select'' u dselectu jer je odabir
već završen.
Malo upozorenje o prikazanim veličinama zadaća: veličina pokazana za svaku zadaću je zbroj veličina njenih paketa. Ako odaberete dvije zadaće koje dijele neke pakete, stvarna potreba za diskom će biti manja od zbroja veličina tih dviju zadaća.
Nakon što dodate oba logina (root i osobni), naći ćete se u programu
dselect. Prije toga svakako pročitajte
Uvod u dselect.
dselect vam omogućava odabir paketa koje će se
instalirati na vaš sustav. Ako imate CD-ROM ili tvrdi disk sa dodatnim
Debian paketima koje želite instalirati na svoj sustav, ili ste spojeni na
Internet, to možete odmah iskoristiti. Inače možete izaći iz
dselecta i pokrenuti ga kasnije, nakon što prenesete datoteke
Debian paketa na svoj sustav. Dok radite u dselectu, morate
biti nadkorisnik (root).
Nakon što napustite dselect, ugledat ćete login prompt.
Logirajte se pomoću izabranog osobnog logina i lozinke. Vaš sustav je sada
spreman za korištenje.
NAPOMENA: Ako instalirate s CD-ROM-a i/ili ste spojeni izravno na mrežu, slobodno možete preskočiti ovo poglavlje. Instalacijski sustav će vas pitati za ove informacije samo ako mreža još nije podešena.
Osnovni sustav sadrži potpun ppp paket. Taj paket vam
omogućava povezivanje na ISP pomoću PPP-a. Ovdje su neke osnovne upute za
postavljanje PPP veze. Instalacijske diskete sadrže program
pppconfig koji će vam pomoći u postavljanju PPP-a. Kada vas
pita za ime vaše veze, svakako ju nazovite ``provider''.
Čest problem u Hrvatskoj je poruka ``NO DIALTONE''. Američki telefonski
sustav ima drukčiji signal slobodnog biranja od našega, pa zato morate
isključiti njegovo prepoznavanje. U inicijalizacijski string (dijalog
``Modem Intialization'' u pppconfigu) dodajte naredbu ``X3'' --
dakle, ako je prije bio ``ATZ'', sada će biti ``ATZX3''. Iznimka su ZyXeL
modemi na kojima treba koristiti ``X4''.
Uz malo sreće, program pppconfig će vas provesti kroz bezbolno
namještanje PPP veze. Međutim, ako to ne radi, pogledajte dolje za detaljne
upute.
Za postavljanje PPP-a potrebna su osnovna znanja pregledavanja i editiranja
datoteka pod Linuxom. Za pregledavanje datoteka koristite
zmore, odnosno zmore za sažete datoteke s
nastavkom .gz. Na primjer, kako biste vidjeli
README.debian.gz, napišite zmore README.debian.gz.
Jedini editor koji dolazi s osnovnim sustavom je ae, koji se
također pretvara da je vi. Vrlo ga je jednostavno koristiti,
ali nema puno mogućnosti. Vjerojatno ćete poslije instalirati editore
i preglednike bogatije mogućnostima, kao što je nvi,
less i emacs.
Editirajte /etc/ppp/peers/provider i zamijenite ``/dev/modem''
s ``/dev/ttyS#'' gdje # označava broj vašeg
serijskog porta. Pod Linuxom, serijski portovi se broje od 0; vaš prvi
serijski port pod Linuxom se zove
/dev/ttyS0. Sljedeći korak je editiranje
/etc/chatscripts/provider i dodavanje telefonskog broja vašeg
providera, vašeg korisničkog imena i lozinke. Nemojte brisati ``\q'' koji
prethodi lozinci. To štiti lozinku od pojavljivanja u log datotekama.
Mnogi provideri umjesto tekstualne autentifikacije za prijavljivanje koriste
PAP ili CHAP. Drugi koriste oboje. Ako vaš provider zahtijeva PAP ili CHAP,
morat ćete slijediti drukčiji postupak. Odkomentirajte sve ispod niza za
biranje (onoga koji počinje s ``ATDT'') u
/etc/chatscripts/provider, promijenite
/etc/ppp/peers/provider kako je gore opisano i dodajte
user ime gdje ime označava vaše korisničko
ime kod providera na koji se pokušavate spojiti. Zatim, editirajte
/etc/pap-secrets odnosno /etc/chap-secrets i tamo
upišite svoju lozinku.
Također ćete morati editirati /etc/resolv.conf i dodati IP
adrese DNS-ova vašeg providera. Redovi u /etc/resolv.conf su u
sljedećem formatu: nameserver xxx.xxx.xxx.xxx gdje
xevi označavaju brojeve IP adrese.
Osim ako je postupak spajanja na vašeg providera drukčiji od većine ISP-ova,
gotovi ste! Uključite PPP vezu pokretanjem pon kao root i
pratite tijek naredbom plog. Za isključenje koristite
poff, opet kao root.
Informacije o instaliranju ostatka vašeg Debian sustava sadrži odvojen
dokument, Uvod u dselect. Ako
koristite profile ili zadaće iz Izaberite i instalirajte profile, Poglavlje 7.20, nemojte
zaboraviti preskočiti korak ``Select'' u dselectu.