Ovo poglavlje sadrži informacije o hardveru koji vam je potreban da bi počeli koristiti Debian. Također ćete naći veze na daljnje informacije o hardveru podržanom od GNU-a i Linuxa.
Debian ne nameće nikakve hardverske zahtjeve iznad zahtjeva Linux kernela i
GNU skupova alata. Prema tome, bilo koja arhitektura ili platforma na koju
su preneseni Linux kernel, libc, gcc, itd. i za koju postoji
Debian port, može raditi pod Debianom.
Ovo poglavlje se ne trudi opisati sve raličite hardverske konfiguracije podržane za SPARC, nego sadrži općenite informacije i upućuje na mjesta s dodatnim informacijama.
Debian 2.1 podržava četiri arhitekture: Intel x86-bazirane arhitekture; Motorola 680x0 strojeve kao što je Atari, Amiga i Macintosh; DEC Alpha strojeve; te Sun SPARC strojeve. Skraćeno ih se naziva i386, m68k, alpha odnosno sparc.
Ovaj dokument pokriva instalaciju za sparc arhitekturu. Za druge arhitekture postoje zasebne verzije ovog dokumenta.
Ovo je prvo službeno izdanje Debian GNU/Linuxa za Sparc arhitekturu. Mislimo
da se dovoljno dokazalo za objavljivanje. Međutim, pošto nije bilo izloženo
(i zbog toga nije bilo testirano od korisnika) koliko su to naše i386 i m68k
verzije bile, možda ćete sresti nekoliko bugova. Sve probleme prijavite
pomoću našeg sustava za praćenje bugova; nemojte
zaboraviti spomenuti kako se radi o bugu na Sparc platformi. Također možete
koristiti
mailing listu debian-sparc.
Primjetite da je portanje na UltraSparc (64-bitne) strojeve zaseban
projekt.
SPARC arhitekture se razvrstavaju po podarhitekturi, kao što
je ``Sun4m''. Od tih podarhitektura, većina ``Sun4m'' i ``Sun4c'' strojeva
je podržana. ``Sun4u'' (UltraSPARC) strojevi su podržani na osnovu Linux
kernela 2.2.1. AP1000 multiračunalo i Tadpole Sparcbook 1 nisu
podržani. Za potpune informacije pogledajte Linux for SPARC Processors FAQ.
Za ovu arhitekturu postoji podrška za višestruke procesore --- tzv. ``simetrično multi-procesiranje'' ili SMP. Međutim, standardni kernel Debiana 2.1 ne podržava SMP. To ne bi trebalo spriječiti instalaciju jer bi se standardni, ne-SMP kernel trebao dignuti na SMP sustavima; kernel će jednostavno koristiti prvi CPU.
Kako biste iskoristili višestruke procesore, morat ćete zamijeniti
standardni Debian kernel. Raspravu o tome možete naći u
Kompajliranje novog kernela, Poglavlje 8.4. Za sada (verzija kernela 2.0.35) se SMP
uključuje editiranjem vrhovnog Makefilea kernela i otkomentiranjem reda koji
kaže SMP = 1. Ako kompajlirate softver na višeprocesorskom sustavu,
pogledajte opciju -j u dokumentaciji make(1).
Debian se može instalirati pomoću četiri različita medija: disketa, CD-ROM-ova, lokalnih particija na disku ili mreže. Razni dijelovi iste instalacije Debiana mogu miješati i sparivati te mogućnosti; kroz to ćemo proći u Metode instaliranja Debiana, Glava 5.
Instalacija s disketa je čest izbor, iako općenito najnepoželjniji. U mnogim slučajevima, prvo dizanje ćete morati obaviti s disketa, koristeći Rescue disketu. Općenito, sve što vam treba je 3.5 inčni disketni pogon visoke gustoće (1440 kilobajta).
Za neke arhitekture je također podržana instalacija s CD-ROM-a. Na strojevima koji podržavaju bootable CD-ROM-ove diskete vam uopće neće biti potrebne. Čak i ako vaš sustav ne podržava dizanje s CD-ROM-a, možete ga koristiti zajedno s drugim tehnikama za instaliranje sustava, nakon što se dignete drugim sredstvima; pogledajte Instaliranje s CD-ROM-a, Poglavlje 5.4.
Još jedna mogućnost je instalacija s lokalnog diska. Ako imate slobodnog prostora na particijama osim onih na koje instalirate, to je svakako dobar izbor. Neke platforme čak imaju lokalne instalere, primjerice za dizanje iz AmigaOS-a, TOS-a ili MacOS-a. Instalacija s lokalne particije (tj. SunOS UFS slicea) trenutno nije podržana za SPARC.
Posljednja mogućnost je mrežna instalacija. Svoj sustav možete instalirati NFS-om. Instalacija bez diska, montiranjem svih lokalnih datotečnih sustava NFS-om, je još jedna mogućnost. Također dižete sustav preko mreže. Nakon što se instalira osnovni sustav, ostatak svog sustava možete instalirati preko bilo kakve mrežne veze (uključujući PPP), FTP-om, HTTP-om ili NFS-om.
Potpuniji opisi tih metoda te korisni savjeti u izboru za vas najbolje metode se mogu naći u Metode instaliranja Debiana, Glava 5. No nastavite čitati kako biste provjerili je li uređaj s kojeg se namjeravate dignuti podržan od Debianovog instalacijskog sustava.
Debianove instalacijske diskete sadrže kernel izgrađen da bi radio na što je više moguće sustava. Nažalost, to ga čini većim, uz mnogo drivera koji nikad neće biti korišteni (pročitajte Kompajliranje novog kernela, Poglavlje 8.4 kako bi naučili kako izgraditi vlastiti). Međutim, podrška za najširi mogući raspon uređaja je poželjna kako bi osigurali mogućnost instaliranja Debiana na najširem skupu hardvera.
Svaki sustav pohranjivanja podržan od Linux kernela također je podržan od
instalacijskog sustava. PTI Qlogic ISP driver je podržan kao modul. Za više
informacija o SPARC hardveru kojeg Linux kernel podržava pogledajte
Linux for SPARC Processors FAQ.
Morate imati barem 5MB memorije i 35MB tvrdog diska. Ako želite instalirati razumnu količinu softvera, uključujući X Window System, te neke programe i librarye za razvoj, trebat će vam barem 300 MB. Za više-manje potpunu instalaciju trebat će vam oko 800 MB. Za instaliranje svega dostupnog u Debianu vjerojatno će vam trebati oko 2 GB. Zapravo, instaliranje svega čak nema smisla jer neki paketi ne mogu biti instalirani zajedno.
Linux podržava širok raspon hardverskih uređaja kao što su miševi, tiskači, skeneri, modemi, mrežne kartice, PCMCIA uređaji, itd. No nijedan od tih uređaja nije potreban za instaliranje sustava. Ovo poglavlje sadrži informacije o periferijama koje instalacijski sustav iznimno ne podržava, čak i ako su možda podržane od Linuxa.
Sljedeće mrežne kartice (NIC-ovi) su podržane kao moduli. Međutim, zahvaljujući čaroliji OpenPROM-a, morali biste se moći dignuti s tih uređaja bez obzira na to:
Instalacijski sustav ne podržava Sun BigMAC NIC. Prema tome, na sustavima s tom karticom nećete moći obavljati NFS instalacije.
Sada postoji nekoliko distributera koji isporučuju sustave s predinstaliranim Debianom ili drugim distribucijama GNU/Linuxa. Možda ćete za povlasticu morati platiti više, ali to ipak pruža osjećaj sigurnosti, budući da možete biti uvjereni kako je hardver dobro podržan od GNU/Linuxa.
Bez obzira kupujete li sustav s ugrađenim Linuxom, ili čak rabljeni sustav, važno je da provjerite podržava li Linux kernel vaš hardver. Provjerite je li hardver naveden u gornjim dokumentima. Objasnite svom prodavaču (ako ga imate) kako kupujete za Linux sustav. Podržavajte Linuxu naklonjene proizvođače hardvera.
Neki nam proizvođači hardvera jednostavno ne žele reći kako pisati drivere za njihov hardver. Drugi nam neće dopustiti pristup dokumentaciji bez ugovora o tajnosti koji bi nas spriječio u objavljivanju izvornog koda Linuxa. Jedan primjer je DSP zvučni sustav IBM laptopa korišten u novijim ThinkPad sustavima -- neki od njih zvučni sustav spajaju s modemom. Drugi primjer je vlasnički hardver u starijoj Macintosh seriji.
Pošto nam nije pružen pristup dokumentaciji tih uređaja, oni pod Linuxom jednostavno neće raditi. Možete pomoći moljenjem proizvođača takvog hardvera da objave dokumentaciju. Ako dovoljno ljudi pita, shvatit će kako je zajednica slobodnog softvera važno tržište.